Pupčana rana  – najveći strah svih roditelja

Pupčana rana – najveći strah svih roditelja

By Sofija KURTOVIĆ on 7 aprila, 2020 in Beba, Novorođenče

Pored svih strahova, novopečene mame i tate najveći strah imaju od pupčane rane – odnosno pupčanog patrljka. Za pedijatrijsku ili patronažnu sestru to je samo jedna medicinsko tehnička intervencija u nizu ali za roditelje skoro pa noćna mora. Danonoćno se pretražuju tekstovi na Google stranicama, vrši se mnogo telefonskih konsultacija sa roditeljima “sa iskustvom”, slušaju se priče naših baki, tetki, strina kako su to one radile svojoj deci, i sve drugo što je u moći zabrinutih roditelja a sve sa jednim ciljem – da se ne naškodi malenoj bebi.

U okeanu raznih informacija, koje za neiskusne roditelje često zvuče kontradiktorno, vrlo je teško naći pravu sredinu i vrlo često upadaju u još veću zabrinutost.

Prava je istina da nega pupčanog patrljka, u stvari, uopšte nije komplikovana i uvek se svodi na isto – držati pupčani patrljak suvim i čistim. I strpljivo čekati, nekada i dve nedelje od rođenja, da spontano otpadne. A onda je sve malo lakše, tada već imate neko iskustvo, zar ne? Međutim, mnogi roditelji tek tada postaju još više zabrinuti, jer do skoro ih je obilazila patronažna sestra a sada su sami sa svojom bebom i njegovom pupčanom ranom…

Da probamo onda, nadam se uspešno, da pomognemo novopečenim roditeljima da razbiju bar malo straha i nedoumica vezano za ovu važnu stavku u bebinom razvoju – nega pupčane rane.

U nezi pupčane rane možemo razlikovati nekoliko faza:

  1. faza neposredno po izlasku iz porodilišta
  2. faza kada se sasuši pupčani patrljak
  3. faza kada pupčani patrljak otpadne

Neposredno po izlasku iz porodilišta …

Ako se mama porodila prirodnim putem to može biti već trećeg dana od porođaja. Pupčani patrljak je još uvek biserno bele tj. plavičaste boje, sa štipaljkom zakačenom na oko 2 cm od nivoa kože. U toj fazi pupčani patrljak se još uvek nije sasušio i obično se roditelji tada najviše i plaše da ne inficiraju pupak. Međutim, u tom periodu imaju pomoć i podršku patronažne sestre koja obilazi bebu. Ono što je važno da znaju je kako postupiti sa pupčanim patrljkom između dve posete patronažne sestre. To su uglavnom situacije kada se pri manipulaciji oko bebe (kupanje, menjanje pelene) pokvasi ili možda spadne gaza sa pupčanog patrljka.

U tom slučaju potrebno je samo ponovo dezinfikovati kožu oko pupčanog patrljka i sam pupčani patrljak na sledeći način:

  • dobro operite ruke toplom vodom i sapunom – u trajanju od najmanje 20 sekundi
  • pripremite sav neophodan materijal  – sterilne gazice 5×5 cm u pojedinačnom pakovanju
  • (nekoliko tupfera),  bočicu sa rastvorom povidona.
  • postavite bebu na stočić za presvlačenje – ili drugu površinu koja je vama zgodna za rad oko
  • bebe i gde će beba biti bezbedna
  • skinite pokvašenu gazu sa pupčanog patrljka, ukoliko nije sama već spala (ukoliko se zalepila, nemojte je skidati na silu već je možete dodatno pokvasiti 3% hidrogenom sipajući ga direktno na nju i polako je odvajati od pupčanog patrljka)
  • kada skinete gazu, i svaki put  kada to radite, osmotrite kožu oko pupka, a najbitnije, kožu oko samog pupčanog  patrljka. Ukoliko nema nikakvog crvenila znači da nema infekcije i možete biti spokojni.
  • neposredno pred samu dezinfekciju pupčanog patrljka dezinfikujte ruke alkoholom još jednom  i sačekajte da se dobro osuše ne dodirujući ostale predmete oko sebe (već ste pripremili sve što vam je potrebno i stavili na dohvat ruke)
  • na sterilan tupfer sipajte malu količinu povidona. Tupfer ne treba da bude potpuno natopljen tako da povidon curi sa tupfera. Povidon nemojte sipati na tupfer iznad bebe da ne bi došlo do slučajnog prolivanja povidona po detetu ili prskanja u oči, već ga sipajte malo udaljenog od tela bebe. Tupfer iz papirne kesice izvucite vrhovima prstiju, ne pipajući ga previše po celoj   njegovoj površini – tačnije koristite za dodirivanje samo onu stranu tupfera (donju) koja neće  ići do pupčanika.
  • prvim tupferom prvo očistite kožu oko pupčanog patrljka, u pravcu kazaljke na satu, jednim  potezom i bez trljanja tupferom gore – dole, levo – desno. Ovim sprečavamo da se, ukoliko  postoji bilo kakva bakterija na koži, ona raseje dalje.
  • sledećim tupferom sa povidonom obuhvatite sa dva prsta pupčani patrljak od baze i kružnim  pokretom prođite celom njegovom dužinom do vrha. Veoma je jednostavno u stvari, samo pređite tupferom sa povidonom celom dužinom pupčanika i nemojte se vraćati istim tupferom  naniže tj. nazad. Ako želite da budete sigurni da ste dobro prebrisali pupčani patrljak slobodno ponovite postupak novim tupferom.

 

Vrlo često se mame pitaju kako da se ponašaju prema štipaljci koja se još uvek nalazi na pupčaniku. Odgovor je: ponašajte se prema njoj kao prema delu pupčanika, dakle pređite i  preko nje tupferom, sa posebnim osvrtom na dezinfekciju mesta na  pupčaniku gde je štipaljka   postavljena, kako tu ne bi zaostala neka bakterija. U ovoj fazi nege pupčanog patrljka štipaljku ne treba nikako skidati.

Nakon što ste završili dezinfekciju pupčanog patrljka još jednom dezinfikujte ruke alkoholom i  sačekajte da se osuše. Na kraju uzmite suv tupfer i rasklopite, presavijte u trougao, i njime obmotajte pupčani patrljak, vrh gaze prebacite preko vrha pupčanog patrljka i vežite krajeve tupfera u jedan čvor.

Gaza treba čvrsto da prianja uz bazu pupčanog patrljka odnosno pupka tako da površina oko  pupka bude prekrivena.   Ako sledite sve ove korake možete biti spokojni da je vaša beba bezbedna!

 

Kada se sasuši pupčani patrljak

 Vaša beba već ima 7 – 10 dana i pupčani patrljak sada je već izmenio izgled i boju, tamniji je, verovatno već crne boje, sasušio se, mnogo je manji i tanak, deluje kao mala grančica, može da se desi i da je krenuo da se odvaja od pupka polako, a možda i “visi” na končiću, samo što ne otpadne.

I ovo je faza kada se roditelji jako plaše i nisu baš sigurni kako da postupe u kojoj situaciji.  Pupčani patrljak se polako odvaja  od pupka, sloj po sloj, i roditeljima može da izgleda kao da nešto nije u redu, na gazi ostaje  po malo krvi, po malo žutog traga… Ali naravno, ne treba brinuti, ako nema znakova infekcije, odnosno crvenila na koži oko pupčanog patrljka znači da ste sve uradili baš kako treba i pupčani patrljak je samo u svojoj prirodnoj fazi pre otpadanja. Ono što je važno napomenuti je da pupčani patrljak ne treba otkidati samoinicijativno već treba sačekati da sam otpadne kad za to bude spreman J .

U međuvrenu previjamo ga potpuno isto kao u fazi neposredno po izlasku iz porodilišta. Najbitnije je da pupčani patrljak održavamo čistim i suvim, sa akcentom na njegovu bazu na samom pupku gde je počeo da se polako odvaja. Sada već možete otkloniti štipaljku, jednostavnim otkopčavanjem iste, pažljivim pokretima da ne otkinemo pupčani patrljak. Naravno, ona može i ostati na pupčanom patrljku svakako. U ovom periodu, a nekada i do 14 dana od rođenja, očekujemo da pupčani patrljak sam otpadne.

 

Pupčani patrljak je otpao, konačno!

Iii, dugo očekivani trenutak se dogodio!Otpao je pupčani patrljak! Mnoge mame čuvaju ovaj “deo tela” svoje bebe kao uspomenu na njihovu povezanost dok je beba bila u stomaku. I naravno, očekivano i prirodno pitanje šta sad treba raditi sa pupčanom ranom.  Po otpadanju pupčanog patrljka nastavljamo na isti način da čistimo sam pupak. Procedura je sasvim ista kao u prethodnim fazama. Vrlo je važno da pri čišćenju pupka koristimo jedan tupfer za jedan potez čišćenja. Sa tupferom i jodom i dalje ne trljamo pupčanu ranu već samo spustimo tupfer sa jodom, pritisnemo preko tupfera direktno pupak i pokušamo da što više svojim pokretom zahvatimo unutrašnjost pupka kako bi što bolje obrisali jednim potezom. Možemo to ponoviti više puta ukoliko nismo sigurni da smo dobro obrisali. Da bi bilo jasnije zamislite da imate jednu malu rupicu t.j. otvor čiju unutrašnjost treba dobro da očistimo. Roditelji se često plaše da pritisnu pupčani ranu u cilju temeljnog čišćenja jer se plaše da će povrediti bebu, raskrvariti ranu ili da to bebu boli. Istina je da se bebe bune vrlo jakim plačem jer ih sve to deranžira i ne žele da im to radimo. Kada smo dobro očistili pupčanu ranu stavljamo jedan suvi sterilni tupfer i zalepimo ga flasterom koji nije agresivan za kožu bebe, najbolje papirni ili svileni. Nastavljate da pratite kožu oko pupka i u slučaju pojave crvenila ili žućkasto zelenkastog traga na tupferu koji ste zalepili, u većoj ili manjoj količini, potrebno je da konsultujete vašeg  izabranog pedijatra.

U ovom periodu takođe možete ponekad primetiti u središtu pupka izraslinu u vidu bele “kuglice”, manje ili veće.  Ovo najčešće bude razlog zbog koga roditelji dovode dete kod pedijatra. Kako se postaviti u odnosu na ovu pojavu? Nastavite da čistite pupčanu ranu kako je opisano. Možete to raditi i dva puta dnevno, uveče posle kupanja i ujutro po buđenju. Svo vreme pratimo i druge znake: crvenilo, ima li iscedka na tupferu i kakav je, takođe da li kuglica raste, menja izgled ili je nepromenjena i pored redovnog čišćenja rane. Ukoliko se pojavi neki od ovih znakova konsultujte izabranog pedijatra ili neonatalnog hirurga koji će odlučiti da li je potrebno izvršiti neku intervenciju na pupčnoj rani. Ukoliko nema ni jednog od pomenutih znakova, primećujete da se “kuglica” u pupčanoj rani smanjuje, onda  nema razloga za brigu, znači da sve ide dobrim tokom i da dobro vršite čišćenje pupčane rane.

Pupčana rana se u ovoj fazi čisti sve dok se pupak u potpunosti ne zatvori a onda nastavljamo da ga higijenski odžavamo, na potpuno isti način na koji odžavamo higijenu i svog pupka, znači sapunom prilikom kupanja bebe i nije potreban više tupfer preko pupka.  Može se i posle zatvaranja desiti da na peleni ponekad primetite mali trag sukrvice ali ne brinite,  to su samo ostaci sadržaja koji će spontano nestati. Pri kupanju bebe,  ili pre povijanja, možete svojim prstima raširiti bebin pupak i pokvašenim krajem čiste pelene dobro obrisati unutrašnjost pupka, ili štapićem za čišćenje ušiju, pod uslovom da je bezbedan i da vata sa štapića neće spasti.

I da još jednom rezimiramo.

 

Koliko puta dnevno treba čistiti pupčanu ranu?

– Kod bebe kod koje ne postoji infekcija pupčane rane jednom u 24h, ili postupak ponoviti u slučaju da se gaza pokvasi/spadne u međuvremenu. U slučaju pojave infekcije onoliko često koliko to savetuje pedijatar.

 

Šta da radim kad pupak krvari?

– Ukoliko se pojavi mala količina krvi ili sukrvice nemojte se plašiti, to je normalno. Veća količina krvi i/ili žućkasto-zelenog traga na tupferu, koji pri tome ima i neprijatan miris, ukazuje na infekciju.

 

Kada da se javim pedijatru?

– Pedijatru se obavezno javljate kad primetite bilo koji od znakova infekcije: crvenilo oko pupka, žućkasto –zelenkasti trag na tupferu, “kuglica” u središtu pupka koja je velika, veća od promera samog pupka, ne smanjuje se nakon čišćenja pupka dva puta dnevno tokom nekoliko dana a pojavila se nakon što je otpao pupčani patrljak.

 

Istine i zablude

  • Bebu ne boli pupčani patrljak jer on nema nervne završetke.
  • Bebu ne boli čišćenje pupka , samo se buni plačem  jer je deranžiramo.
  • Bebu ne možete povrediti prilikom čišćenja pupka niti slučajno otkinuti pupčani patrljak (ako ga ne vučete kad je u fazi otpadanja),  a ako je otpao i ostao vam u ruci znači da je bio spreman da otpadne, ne plašite se
  • Beba sme da se kupa i ukoliko se pupčana rana/patrljak  pokvasi, ili se beba upiški i pokvasi gazu tokom dana, ne  znači da ste inficirali pupčani patrljak, bitno je da ga samo očistite odmah posle kupanja ili nakon što je umokrila gazu, i zamenite mokru gazu čistom i suvom gazom.
  • Na pupak ne nanositi NIKAKVE ANTIBIOTSKE PRAŠKOVE ILI SPREJEVE – oni mogu da imaju veću štetu nego korist  – najbitnije je da pupak bude ČIST i SUV. Ukoliko je potreban neki antibiotski preparat za dete, propisaće ga specijalista pedijatrije. Ne treba koristiti nikakve preparate po sopstvenom nahođenju ili na savet laika.

 

Sofija Kurtović, pedijatrijska sestra